Zove me u zoru,i kaze:”Napisala si mi pesmu.”
Smijem se i kazem kako nemam nista sa tim.”Imas”-ubjedjuje me.”Ti si je napisala ja sam je zapisao samo.Pesnik je samo posrednik,sluga reci,glasonosa .Ona koja je inspiracija,ona pise pesme”.
  Prica mi o tom svijetu pjesnika,umjetnosti,dogadjaja i dozivljaja ciji je svjedok.Uranjam radoznalo u taj svijet i saznajem kroz nase druzenje za koga su pisane najljepse pjesme ,ko su bile velike ljubavi velikih pjesnika.Dok sam ih kao dijete citala uvjek sam se pitala ko su bile te zene i djevojke koje su budile ovakve emocije u covjeku,kakve su bile,kakav su zivot vodile,zamisljala sam ih i one su nekako zivjele i u mom svijetu i imale su paralelan zivot i u mom zivotu.
   “Znas objavicu ovu pesmu u najstarijem evropskom knjizevnom casopisu i zelim da stoji posveta tvom imenu ”…Onda mi cita pjesmu i prica mi ...Kazem mu da je njegov dozivljaj samo pjesnicka hiperbola,sa ornamentima u svakoj rijeci ,a on kaze da je to samo zivotni realizam na koji se toliko rijetko nailazi u zivotu da djeluje kao naucna fantastika. Daje mi neko neobicno znacajno mjesto u svom zivotu,iako ga nicim nisam zasluzila.On kaze ono kako mi dozivljavamo druga bica nema veze sa zaslugama ili bilo cim drugim sem onim sto ta bica jesu,i koliko nama znace.Taj zanos kojim nas dolazak drugog bica u nas zivot ‘okrilati’je najljepse i najvrednije nesto,ono za sta vrijedi zivjeti i nicim ga ne treba ubijati,treba ga brizljivo cuvati i njegovati.
 “ Hvala ti na poklonu u vidu besmrtne pjesme.Znam da nisi znao ali na danasnji dan dodjoh na svijet,zato je i ovo poklon vise”.
Smije se i ne moze da vjeruje,konstatuje kako to Bog sve lijepo uredi,tako da i nije ni potrebno znati.I u to rano  avgustovsko jutro,ovog ljeta gospodnjeg,dok smo razgovarali pomislila sam koliko vas srecnim moze uciniti svaki bezazleni covjek,onaj koji je sposoban da svima zeli dobro.Onaj koji prema vama ima odnos prepun ljubavi i povjerenja.Koji je uvjek tu kad god vam zatreba,(a to  nam je svima jako potrebno).Onaj koji je sposoban da vas bol osjeti kao svoj i da ga jednako zaboli.
I sada u nekim teskim trenucima,kada su se zivoti  nekih meni bliskih ljudi zauvjek ‘ugasili’ i presili se u vjecnost,pokusava da mi olaksa te trenutke,koji su sastavni dio zivota,ali cesto onaj najbolniji,kad nam prisustvo drugih ljudi nemjerljivo znaci.
  Kad  se njemu majka upokojila zvao me je odmah i rekao kako vise nema posrednika izmedju njega i smrti.Nama bliski su most ciji nas zagljaj objerucke prihvata i  sa druge strane ‘obale’.

…Neki ljudi i neki susreti su nam toliko znacajni i dragocjeni da to nijednog trenutka ne treba gubiti iz vida.Zbog nekih ljudi vrijedi zivjeti i oni unose najljepse boje u nas zivot,one koje vrijeme nece unistiti i one koje nikada ne blijede.Poneki susret bude samo jednom u zivotu i tek kada izgubimo shvatimo koliko je vrijedno ono sto smo imali.Zato i postoje pravi prijatelji,njihova ruka i zagrljaj ,i osmjeh i podrska i uho napeto kao struna  sposobno da oslusne cak i ono sto nikada niste rekli.
  
...Ponekad iz dobrih namjera dese se lose stvari.

Kako i zasto ne znam.Znam samo da smo mali i nemocni za ovaj poredak i promisao koji upravlja stvarima i desavanjima i da nismo u stanju na njih da uticemo,bez obzira da li ih zelimo ili ne.

 Jer ovaj zivot nikada nece biti Raj na Zemlji.Mozda samo poneki trenutak.I zato je nevjerovatno kako te male/velike stvari mijenjaju covjekov zivot na bolje.Kako vracaju osmjeh i nadu da na ovom svijetu ipak ima ljudi koji se nesebicno trude da nas zivot ucine ljepsim,i svaki teski trenutak lakse podnosljivim samim tim sto negdje na ovom istom parcetu zemlje disu i postoje.Kao recimo ova poruka od nekog ko je iskreni prijatelj,kome sam ja prijatelj i ko od svakog mog dana nacini prijatelja kad god je i koliko god u njemu:

“Citavog dana sam na glupavom sastanku/skupstini,i vruce mi je i spolja i iznutraJ,ali mislim na tebe i osecam te:kao klupa koren drveta od koga je napravljena,kao kap kise oblake,kao miris cvet,kao oko ocnu jabucicu,kao lasta prolece,kao pluca vazduh,kao dusa ono za cim zudi,kao sluga ljubav kojoj dobrovoljno sluzi,kao gradinar cvetnjak svoje dragane…Budi mi dobro,mnogo toga je sastavni deo zivota,pa i bol.Voli te i srecan je sto te poznaje takvu kakva jesi tvoj zauvek ljubavlju odani prijatelj…”